Kada smo sa studentima prije određenog vremena posjetili u Berlinu i nekadašnji granični prijelaz Checkpoint Charlie, koji je očuvan kao uspomena na tragično razdoblje podijeljenog grada, našli smo se ispred stambene zgrade Petera Eisenmana, jednog od nadasve slavljenih arhitekata našeg vremena. Iako je pojavnost objekta neuobičajena, studenti nisu mogli razumjeti zašto je upravo ta arhitektura u doba svoje izgradnje, dakle prije dobra dva desetljeća, izazvala tako veliku stručnu i medijsku pozornost. Zgrada je još i danas neobična prije svega stoga što nije ni u kakvom odnosu prema gradu i njegovoj tradiciji, a ni prema toj izvanrednoj lokaciji, koja je određivala sudbine tako velikog broja ljudi.

Neobična pojavnost zgrade lakše možemo razumjeti u svjetlu iznenađujuće arogantne Eisenmanove izjave: ‘Nikada me nije posebno zanimalo što to (arhitektura) znači drugim ljudima; naime, meni je bilo važnije baviti se vlastitim problemima. Za arhitekta su, dakle, važnije njegove vlastite stručne opsesije nego ljudi, grad i njegova prošlost.